...a kultura?
Imati ministra u vladi, za svaki grad u Srbiji, uvek je značilo da će taj grad u oblasti delatnosti tog ministra, a često i šire, prosperirati, izdvojiti se.
Kruševac ima svoje ljude u vladi, ali i vrlo visoko u vlasti u puno oblasti: privredna komora, BIA, ministarstvo kulture kao i još mnogo raznoraznih pozicija, ali Kruševac nije ni blizu proseka, a da ne pričamo o izdvajanju ni u kulturi, ni u privredi, a svakako ne u oblasti bezbednosti.
Patrijarh Irinej je ministru Nebojši Bradiću uručio Orden svetog cara Konstantina za doprinos obnovi crkveno-istorijskog kompleksa u Kruševcu. Svi smo svedoci neverovatnog rasta standarda kruševačkih hramova koji je suprotno proporcionalan standardu građana koji je toliko nisko da je teško poverovati da je ikada bilo gore.
U porti je popovima trebalo podno grejanje, pa je i ugrađno (ne znam šta bi knez Lazar mislio o tome), ovi u centru su dobili prelepu mermernu ogradu, a o automobilima koje lokalni popovi voze ne treba trošiti reči. A sve to u trenutku kada Kruševac tone, kada je sve više ljudi bez posla, kada roditelji bukvalno nemaju čime da hrane svoju decu i kada je jedino redovno primanje (mada i ono nikakvo) penzija.
Toliko o pravoslavnoj skromnosti i prolasku kamile kroz iglene uši (iako je reč o konopcu, a ne o pravoj kamili) naših posrednika sa nebom. Ako zaista veruju u boga u čije ime nam naplaćuju (po sve višim cenama), sve ono što bi moralo biti besplatno, onda ne treba da čudi kada običan narod ne vidi razloga da se pridržava 10 zapovesti...